Roditeljski odgojni stilovi: koji postoje i kako utječu na dijete
Roditeljski odgojni stilovi: koji postoje i kako utječu na dijete
Roditeljski odgojni stilovi opisuju način na koji roditelji odgajaju dijete, postavljaju granice, pokazuju ljubav i reagiraju na djetetovo ponašanje.
Svaki roditelj ima svoj način odgoja. Ponekad smo nježni i strpljivi. Ponekad smo stroži. Ponekad popustimo jer smo umorni. Ponekad reagiramo onako kako su naši roditelji reagirali prema nama.
Zato je važno razumjeti roditeljske odgojne stilove. Ne zato da bismo sebe osuđivali, nego da bismo bolje razumjeli što dijete treba od nas.
Najpoznatiji roditeljski odgojni stilovi su:
- autoritativni odgojni stil
- autoritarni odgojni stil
- permisivni odgojni stil
- zanemarujući odgojni stil
Svaki od njih drugačije utječe na dijete, njegovo samopouzdanje, osjećaj sigurnosti, ponašanje i emocionalni razvoj.
Što su roditeljski odgojni stilovi?
Roditeljski odgojni stilovi su obrasci ponašanja koje roditelji koriste u svakodnevnom odnosu s djetetom.
Oni se najviše vide kroz dva važna pitanja:
Koliko roditelj pokazuje topline, razumijevanja i podrške?
I
koliko roditelj postavlja jasne granice i pravila?
Neki roditelji imaju puno ljubavi, ali malo granica.
Neki imaju puno pravila, ali malo emocionalne topline.
Neki pokušavaju spojiti jedno i drugo.
A neki su, zbog stresa, problema ili vlastitih rana, premalo prisutni u djetetovom životu.
Važno je znati da roditeljski odgojni stil nije etiketa. Roditelj ne mora uvijek pripadati samo jednom stilu. Mnogi roditelji se prepoznaju u više stilova, ovisno o situaciji, umoru, stresu ili dobi djeteta.
Koji roditeljski odgojni stilovi postoje?
Najčešće se govori o četiri glavna roditeljska odgojna stila.
Autoritativni odgojni stil spaja toplinu i jasne granice. Roditelj sluša dijete, ali ostaje dosljedan.
Autoritarni odgojni stil temelji se na strogoći, kontroli i poslušnosti. Roditelj očekuje da dijete sluša bez puno objašnjenja.
Permisivni odgojni stil ima puno topline, ali malo granica. Roditelj često popušta djetetu i teško kaže “ne”.
Zanemarujući odgojni stil znači da roditelj djetetu ne daje dovoljno emocionalne podrške, pažnje ili strukture.
U nastavku objašnjavamo svaki stil jednostavno i kroz primjere iz svakodnevnog života.
_________________________
Autoritativni odgojni stil
Autoritativni odgojni stil smatra se najuravnoteženijim stilom odgoja.
Roditelj koji koristi ovaj stil pokazuje djetetu ljubav, razumijevanje i podršku, ali istovremeno postavlja jasne granice.
To znači da dijete smije imati emocije, ali ne smije raditi što god želi. Dijete smije biti ljuto, tužno ili razočarano, ali roditelj ga uči kako se s tim emocijama nositi.
Autoritativni roditelj ne kaže samo:
“Zato što sam ja tako rekao.”
On pokušava objasniti pravila na način koji dijete može razumjeti.
Na primjer:
“Znam da se želiš još igrati, ali sada je vrijeme za spavanje. Tijelu treba odmor da sutra ima snage.”
Ovaj stil ne znači da roditelj nikada ne pogriješi. Ne znači ni da je uvijek miran. Ali znači da roditelj pokušava biti topao, prisutan i dosljedan.
Kako autoritativni odgoj izgleda u praksi?
Dijete ne želi pospremiti igračke.
Autoritativni roditelj može reći:
“Znam da ti se sada ne da pospremati. Ali igračke se spremaju nakon igre. Možeš prvo pospremiti kocke ili autiće. Što želiš prvo?”
Ovdje roditelj priznaje djetetovu emociju, ali ne odustaje od granice.
Dijete se osjeća viđeno, ali uči odgovornost.
Kako autoritativni stil utječe na dijete?
Djeca koja odrastaju uz ovaj stil često razvijaju:
- osjećaj sigurnosti
- samopouzdanje
- odgovornost
- bolju samokontrolu
- sposobnost izražavanja emocija
- povjerenje u roditelja
- osjećaj da su voljena, ali i vođena
Autoritativni odgojni stil ne znači savršen odgoj. On znači odnos u kojem postoje i ljubav i granice.
_________________
Autoritarni odgojni stil
Autoritarni odgojni stil temelji se na strogoći, kontroli i poslušnosti.
Roditelj koji koristi ovaj stil često očekuje da dijete napravi ono što mu se kaže, bez puno pitanja i objašnjenja.
Rečenice koje se često povezuju s autoritarnim stilom su:
“Zato što sam ja tako rekao.”
“Ne raspravljaj.”
“Moraš slušati.”
“Ako ne poslušaš, bit će kazna.”
U ovom stilu roditelj često ima jasna pravila, ali manje prostora za djetetove emocije, mišljenje i objašnjenje.
Dijete možda izvana djeluje poslušno, ali iznutra može osjećati strah, nesigurnost ili ljutnju.
Kako autoritarni odgoj izgleda u praksi?
Dijete ne želi pospremiti igračke.
Autoritarni roditelj može reći:
“Odmah pospremi igračke. Ne zanima me što ti se ne da. Ako ne pospremiš, nema crtića tjedan dana.”
Ovdje postoji granica, ali nema puno razumijevanja za djetetovu emociju.
Dijete možda posluša, ali ne zato što razumije, nego zato što se boji posljedice.
Kako autoritarni stil utječe na dijete?
Autoritarni stil može kod djeteta potaknuti poslušnost, ali često na temelju straha.
Dijete može razviti:
- strah od pogreške
- manjak samopouzdanja
- potisnute emocije
- potrebu da udovoljava drugima
- bunt kada roditelj nije prisutan
- osjećaj da ljubav ovisi o poslušnosti
Naravno, mnogi roditelji koriste stroži pristup jer vjeruju da tako čine dobro. Često su i sami tako odgajani. Ali dijete ne treba samo pravila. Treba i osjećaj da ga roditelj čuje i razumije.
__________________
Permisivni odgojni stil
Permisivni odgojni stil je topao, nježan i pun ljubavi, ali često nema dovoljno jasnih granica.
Permisivni roditelj ne voli sukobe. Često želi da dijete bude sretno i zato mu teško kaže “ne”.
Na prvi pogled, ovaj stil može izgledati vrlo blag i ugodan. Dijete ima puno slobode. Roditelj puno razumije, tješi i dopušta.
Problem nastaje kada dijete nema dovoljno strukture.
Dijete treba ljubav, ali treba i granice. Granice mu pomažu da se osjeća sigurno.
Kako permisivni odgoj izgleda u praksi?
Dijete ne želi pospremiti igračke.
Permisivni roditelj može reći:
“Dobro, nema veze. Ja ću pospremiti. Samo da se ne svađamo.”
Ili:
“Možeš još malo, pa ćemo kasnije.”
Ali to “kasnije” se često ne dogodi.
Dijete tada može naučiti da pravila nisu važna ili da roditelj odustane čim se ono pobuni.
Kako permisivni stil utječe na dijete?
Djeca koja odrastaju s puno ljubavi, ali malo granica, mogu imati poteškoće s:
- prihvaćanjem riječi “ne”
- čekanjem reda
- samokontrolom
- odgovornošću
- poštovanjem dogovora
- frustracijom kada nešto ne ide po njihovom
Permisivni roditelji najčešće imaju puno ljubavi. Njihov izazov nije u toplini, nego u dosljednosti.
Djetetu ne šteti granica ako je postavljena s ljubavlju. Naprotiv, dobra granica često djetetu donosi osjećaj sigurnosti.
_______________________
Zanemarujući odgojni stil
Zanemarujući odgojni stil znači da roditelj nije dovoljno emocionalno ili praktično prisutan u djetetovom životu.
To ne mora uvijek značiti da roditelj ne voli dijete. Ponekad roditelj ima vlastite probleme, stres, iscrpljenost, emocionalne rane ili životne okolnosti zbog kojih ne može biti prisutan onako kako dijete treba.
Ipak, za dijete je posljedica slična: može se osjećati samo, nevažno ili nesigurno.
U ovom stilu često nedostaje i topline i granica.
Dijete nema dovoljno pažnje, ali nema ni dovoljno strukture.
Kako zanemarujući odgoj izgleda u praksi?
Dijete ne želi pospremiti igračke.
Zanemarujući roditelj možda uopće ne reagira.
Možda ne primijeti.
Možda kaže: “Radi što hoćeš.”
Možda je fizički prisutan, ali emocionalno odsutan.
Dijete tada ne dobiva jasnu poruku što se od njega očekuje. Ali ne dobiva ni osjećaj da je važno.
Kako zanemarujući stil utječe na dijete?
Ovaj stil može ostaviti dubok trag na djetetov osjećaj sigurnosti.
Dijete može razviti:
- osjećaj emocionalne usamljenosti
- nesigurnost
- manjak povjerenja u odrasle
- teškoće u izražavanju emocija
- potrebu da prerano postane samostalno
- osjećaj da njegove potrebe nisu važne
Ako se roditelj prepozna u ovom dijelu, važno je da zna: nije cilj krivnja. Cilj je buđenje svijesti i traženje podrške.
Ponekad i mali koraci, poput više prisutnosti, razgovora, zagrljaja i rutine, mogu napraviti veliku razliku.
Koji je najbolji odgojni stil?
Najzdravijim stilom najčešće se smatra autoritativni odgojni stil.
Zašto?
Zato što spaja dvije stvari koje su djetetu jako potrebne: toplinu i granice.
Dijete treba osjećati:
“Voljen sam.”
Ali i:
“Postoje pravila koja mi pomažu da se osjećam sigurno.”
Dijete treba roditelja koji ga sluša, ali i roditelja koji ga vodi.
Ako ima samo ljubav bez granica, dijete može postati nesigurno u strukturi.
Ako ima samo granice bez topline, dijete može osjećati strah ili udaljenost.
Ako nema ni jedno ni drugo, dijete može osjećati emocionalnu prazninu.
Zato je cilj odgoja pronaći ravnotežu.
Ne savršenstvo.
Ravnotežu.
Kako prepoznati svoj stil odgoja?
Najlakši način da prepoznate svoj stil odgoja je da promatrate kako reagirate u svakodnevnim situacijama.
Postavite sebi nekoliko pitanja:
Postavljam li jasne granice?
Jesam li dosljedan/dosljedna?
Objašnjavam li djetetu zašto neko pravilo postoji?
Slušam li djetetove emocije?
Popuštam li često samo da izbjegnem sukob?
Očekujem li poslušnost bez razgovora?
Jesam li emocionalno prisutan/prisutna?
Znam li reći “ne” bez vike i krivnje?
Znam li se ispričati kada pogriješim?
Odgovori na ova pitanja mogu pomoći da vidite gdje ste sada.
Možda ste topli, ali teško postavljate granice.
Možda ste dosljedni, ali ponekad prestrogi.
Možda ste umorni i zato reagirate drugačije nego što biste željeli.
To ne znači da ste loš roditelj. Znači da ste čovjek.
Kako roditeljski odgojni stilovi utječu na dijete?
Roditeljski odgojni stilovi utječu na to kako dijete vidi sebe, druge ljude i svijet.
Dijete kroz odnos s roditeljem uči:
Jesam li siguran/sigurna?
Jesu li moje emocije važne?
Smijem li pogriješiti?
Postoje li granice?
Mogu li vjerovati odraslima?
Moram li biti savršen/savršena da bih bio voljen/voljena?
Zato odgojni stil nije samo način discipliniranja. On oblikuje djetetov unutarnji osjećaj sigurnosti.
Dijete kojem roditelj daje ljubav i granice lakše razvija povjerenje u sebe.
Dijete koje se često boji kazne može potiskivati emocije.
Dijete kojem se stalno popušta može teže prihvaćati frustraciju.
Dijete koje nema dovoljno pažnje može osjećati da mora samo kroz život.
Naravno, nijedan roditelj ne odredi cijeli život djeteta jednom reakcijom. Važno je ono što se ponavlja.
Dijete ne treba savršenog roditelja. Treba roditelja koji se trudi, vidi ga, čuje ga i vraća se odnosu nakon pogreške.
Može li roditelj promijeniti svoj odgojni stil?
Da, roditeljski odgojni stil se može mijenjati.
Mnogi roditelji odgajaju onako kako su i sami bili odgajani. To je prirodno. Ponašanja koja smo gledali u djetinjstvu često postanu naš prvi automatski odgovor.
Ali automatski odgovor nije isto što i konačni izbor.
Roditelj može naučiti:
- zastati prije reakcije
- postaviti granicu bez vike
- priznati djetetovu emociju
- biti dosljedniji
- manje prijetiti
- više objašnjavati
- popraviti odnos nakon sukoba
- reći: “Oprosti, nisam dobro reagirala.”
Promjena ne dolazi preko noći. Ali svaki svjesni trenutak mijenja odnos.
Nije cilj da nikada ne pogriješite. Cilj je da sve češće reagirate iz smirenosti, a ne iz automatizma.
Primjer iz svakodnevnog života: dijete ne želi pospremiti igračke
Pogledajmo istu situaciju kroz različite roditeljske odgojne stilove.
Autoritarni stil
“Pospremi odmah jer sam tako rekla. Ako ne pospremiš, bit će kazna.”
Dijete možda posluša, ali iz straha ili otpora.
Permisivni stil
“Dobro, nema veze. Ja ću pospremiti.”
Dijete ne uči odgovornost i granica nestaje.
Zanemarujući stil
Roditelj ne reagira ili uopće ne primjećuje situaciju.
Dijete ne dobiva ni vodstvo ni podršku.
Autoritativni stil
“Znam da ti se ne da pospremati. Ipak, igračke se spremaju nakon igre. Možeš prvo spremiti kocke ili plišance. Što biraš?”
Dijete dobiva razumijevanje, ali i jasnu granicu.
Ovakav pristup ne jamči da se dijete neće pobuniti. Ali uči dijete da emocije smiju postojati, dok granice i dalje vrijede.
Savjeti za topliji i dosljedniji odgoj
Ako želite razvijati zdraviji odgojni stil, krenite malim koracima.
1. Postavite jasne granice
Djeca trebaju znati što je dopušteno, a što nije.
Granice ne moraju biti grube. Mogu biti mirne, kratke i jasne.
Na primjer:
“Ne mogu ti dopustiti da udaraš.”
“Vrijeme je za spavanje.”
“Igračke se spremaju nakon igre.”
2. Priznajte djetetove emocije
Priznati emociju ne znači popustiti.
Možete reći:
“Vidim da si ljut.”
“Znam da bi se još igrao.”
“Razumijem da ti je teško stati.”
Dijete tada osjeća da ga čujete, čak i ako granica ostaje.
3. Budite dosljedni
Dijete se osjeća sigurnije kada zna što može očekivati.
Ako se pravila stalno mijenjaju, dijete će ih stalno testirati.
Dosljednost ne znači krutost. Znači da dijete zna da roditelj misli ono što kaže.
4. Objasnite pravila jednostavno
Djeca lakše prihvaćaju pravila kada razumiju razlog.
Umjesto:
“Zato što ja tako kažem.”
Možete reći:
“Cestu prelazimo za ruku jer želim da budeš siguran.”
5. Ne prijetite kaznama koje nećete provesti
Kada roditelj često prijeti, ali ne provede ono što je rekao, dijete uči da riječi nemaju težinu.
Bolje je postaviti manju, realnu i jasnu posljedicu.
6. Popravite odnos nakon sukoba
Svaki roditelj ponekad vikne, izgubi strpljenje ili reagira prebrzo.
Važno je vratiti se djetetu.
Možete reći:
“Žao mi je što sam vikala. Bila sam umorna, ali to nije tvoja krivnja. Sljedeći put ću pokušati mirnije.”
Time dijete uči da se odnos može popraviti.
7. Budite topli, ali odlučni
Ovo je srce autoritativnog odgoja.
Toplina znači:
“Vidim te. Volim te. Tvoje emocije su važne.”
Odlučnost znači:
“Ja sam odrasla osoba. Vodim te. Granica ostaje.”
Djetetu treba oboje.
Zaključak: nije cilj savršenstvo, nego svjesniji odgoj
Roditeljski odgojni stilovi pomažu nam razumjeti kako naš način odgoja utječe na dijete.
Autoritativni stil spaja toplinu i jasne granice.
Autoritarni stil naglašava poslušnost i kontrolu.
Permisivni stil daje puno ljubavi, ali često premalo granica.
Zanemarujući stil pokazuje premalo prisutnosti, topline i strukture.
Najzdraviji odgoj nije onaj u kojem roditelj nikada ne pogriješi. Najzdraviji odgoj je onaj u kojem se roditelj trudi biti svjestan, prisutan, topao i dosljedan.
Dijete ne treba savršenog roditelja.
Treba roditelja koji ga vidi.
Roditelja koji ga čuje.
Roditelja koji zna postaviti granicu.
Roditelja koji se zna vratiti i popraviti odnos.
Upravo tu počinje svjesniji, topliji i sigurniji odgoj.